Školska godina 2023./2024.

Odrasli su dužni opaziti moralne i spontane oblike prosocijalnog ponašanja djeteta, pohvaliti ih, nagraditi i ohrabriti. Najvažnije je kod djeteta osvijestiti osjećaj ponosa što čini dobro, zadovoljstva i sreće što su drugi sretni. Ti se ciljevi najbolje postižu u obiteljskom ozračju dosljednih obitelji (autoritativne). U takvim obiteljima roditelji su dosljedni u postavljanju granica i pravila ponašanja, a djeci pružaju toplinu i oslonac.

Mi smo i ove školske godine nastavili razvijati moralno prosuđivanje djece kroz čitanje poučnih priča. Uz topli čaj i kolačiće zajednički raspravljamo o dvojbama i pozitivnim porukama te na taj način gradimo zajedništvo, razlučujemo dobro od zla i pomažemo učenicima da moralno znanje pretoče u moralno ponašanje uživljavanjem u sociomoralne osjećaje.

Učenici 1.a, 1.b i 1.c razreda i učenici 2.a, 2.b i 2. c razreda zainteresirano su slušali poučnu priču „Ja imam, a ti nemaš“, a nakon čitanja aktivno su sudjelovali u raspravi te donosili zaključke i moralne prosudbe na osnovu pročitanog sadržaja, iznosili primjere iz vlastitog života.

Na kraju smo se svi zajedno zabavili uz priču „Telefon“ i igru gluhog telefona, koja čini se, nikada ne prestaje biti zabavna!

Pedagoginja: Ivona Vučković

Školska godina 2022./2023.

ČAJANKA 1.A RAZREDA S PEDAGOGINJOM

Kako započeti, kako opisati čajanku 1. A razreda? Krenimo otpočetka! Zajedno smo promišljali, izmjenjivali iskustva, razgovarali i čitali knjigu o Gospođici Neću, a uz sve tu uživali smo u slatkom voćnom čaju s medom i limunom te čajnim kolačićima.

Čajanka je započela velikim oduševljenjem i uzbuđenjem kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog, a prvi razred nam donosi puno novih uzbuđenja, znanja, vještina, spoznaja i ne smijemo zaboraviti novih prijatelja.

Kako bi učenici otkrili današnju temu preventivnog programa, na početku smo se opustili te poslušali pjesmu Hoću Neću.

Jedva smo dočekali okusiti topli čaj. Prije samoga početka pričanja priče morali smo probuditi naše mirisne i okusne pupoljke. Neki su rekli kako čaj ima miris borovnica, jagode, maline i na kraju smo zajedno došli do zaključka da sve navedeno čini šumsko voće, a slatkoću osjećamo zbog meda koje nam donose pčelice.

Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o odlukama Gospođice Neću. To je bila, po svom vanjskom izgledu, jedna sasvim obična djevojčica kakvih ima na stotine. Međutim, ona je bila učenica prvog razreda osnovne škole. Razlikovala se od ostale djece jedino po tome što je uvijek i na svakom mjestu govorila NEĆU!  To joj je, gotovo, prešlo u naviku.

Kroz priču razgovarali smo o dobrim i lošim odlukama, obiteljskim i školskim pravilima te osobinama pravih prijatelja i sve to povezali sa svakodnevnim situacijama. Zanimljivo je istaknuti kako su učenici i sebe u svakodnevnim situacijama prepoznali kao Gospođice i Gospodine Neću. Neki od učenika naveli su vrlo duhovite primjere kada su kod kuće ili u školi bili Gospođice i Gospoda Neću. Razgovarajući, došli smo do zaključka da je puunnnnooooo bolje biti Gospođica i Gospodin Hoću. Zašto? Upitajte ih!

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o različitosti, važnosti poštivanja pravila ponašanja koja su tu zbog naše sigurnosti te promišljati o osobinama pravih prijatelja. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju, razgovaraju i dijele iskustva o dobrim i lošim odlukama, kao i preuzimanju odgovornosti za iste.

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se s ukusnim slatkim čajnim kolačićima.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković Antolić

ČAJANKA 1.B RAZREDA S PEDAGOGINJOM

 Kako započeti, kako opisati čajanku 1.B razreda? Krenimo otpočetka! Zajedno smo promišljali, izmjenjivali iskustva, razgovarali i čitali knjigu o Gospođici Neću, a uz sve tu uživali smo u slatkom voćnom čaju s medom te čajnim kolačićima.

Čajanka je započela velikim oduševljenjem i uzbuđenjem kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog, a prvi razred nam donosi puno novih uzbuđenja, znanja, vještina, spoznaja i ne smijemo zaboraviti novih prijatelja.

Jedva smo dočekali okusiti topli čaj. Prije samoga početka pričanja priče morali smo probuditi naše mirisne i okusne pupoljke i otkriti sastojke čaja. Zajedničkim snagama otkrili smo da čaj ima okus maline, jabuke, trešnje, višnje i borovnica. Ne smijemo zaboraviti i na slatki med.

Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o odlukama Gospođice Neću. To je bila, po svom vanjskom izgledu, jedna sasvim obična djevojčica kakvih ima na stotine. Međutim, ona je bila učenica prvog razreda osnovne škole. Razlikovala se od ostale djece jedino po tome što je uvijek i na svakom mjestu govorila NEĆU!  To joj je, gotovo, prešlo u naviku.

Kroz priču razgovarali smo o dobrim i lošim odlukama, važnosti poštivanja pravila jer ona su tu zbog naše sigurnosti te o osobinama pravih prijatelja i sve to povezali sa svakodnevnim situacijama. Zanimljivo je istaknuti kako su učenici i sebe u svakodnevnim situacijama prepoznali kao Gospođice i Gospodine Neću. Neki od učenika naveli su vrlo duhovite primjere kada su kod kuće ili u školi bili Gospođice i Gospoda Neću. Samo neki od odgovorili bili su: „Ja sam kod kuće često Gospodin Neću, pogotovo kada moram za ručak pojesti varivo, a želim lazanju.“ „Ja sam Gospođica Neću kada moram napraviti domaću zadaću, a jakooo sam željna igre i zabave.“ Međutim, razgovarajući, došli smo do zaključka da je puunnnnooooo bolje biti Gospođica i Gospodin Hoću. Zašto? Upitajte ih!

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o različitosti, važnosti poštivanja pravila ponašanja koja su tu zbog naše sigurnosti te promišljati o osobinama pravih prijatelja. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju, razgovaraju i dijele iskustva o dobrim i lošim odlukama, preuzimanju odgovornosti za iste te kada je važno jasno i glasno reći NE ili NEĆU!

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se s ukusnim slatkim čajnim kolačićima.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković Antolić

ČAJANKA 1.C RAZREDA S PEDAGOGINJOM

Kako započeti, kako opisati čajanku 1. C razreda? Krenimo otpočetka! Zajedno smo promišljali, izmjenjivali iskustva, razgovarali i čitali knjigu o Gospođici Neću, a uz sve tu uživali smo u slatkom voćnom čaju s medom i limunom te čajnim kolačićima.

Čajanka je započela velikim oduševljenjem i uzbuđenjem kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog, a prvi razred nam donosi puno novih uzbuđenja, znanja, vještina, spoznaja i ne smijemo zaboraviti novih prijatelja.

Kako bi učenici otkrili današnju temu preventivnog programa i kako bi se razgibali, na početku smo odigrali, svima nama poznati igru – Dan noć, no na malo drugačiji način – Hoću neću. Već kod prve aktivnosti naglasili smo važnost fizičke aktivnosti, a time i poštivanja pravila igre, odnosno fair play. Ne ljutimo se i ne rastužimo se ukoliko pogriješimo i ispadamo iz igre. Bili smo odlični!

Jedva smo dočekali okusiti topli čaj. Prije samoga početka pričanja priče morali smo probuditi naše mirisne i okusne pupoljke. Neki su rekli kako čaj ima miris banane, kokosa i cimet. Međutim, zajedničkim snagama došli smo do zaključka da je to čaj od šumskog voća.

Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o odlukama Gospođice Neću. To je bila, po svom vanjskom izgledu, jedna sasvim obična djevojčica kakvih ima na stotine. Međutim, ona je bila učenica prvog razreda osnovne škole. Razlikovala se od ostale djece jedino po tome što je uvijek i na svakom mjestu govorila NEĆU!  To joj je, gotovo, prešlo u naviku.

Kroz priču razgovarali smo o dobrim i lošim odlukama, važnosti poštivanja pravila jer ona su tu zbog naše sigurnosti te o osobinama pravih prijatelja i sve to povezali sa svakodnevnim situacijama. Zanimljivo je istaknuti kako su učenici i sebe u svakodnevnim situacijama prepoznali kao Gospođice i Gospodine Neću. Neki od učenika naveli su vrlo duhovite primjere kada su kod kuće ili u školi bili Gospođice i Gospoda Neću. Razgovarajući, došli smo do zaključka da je puunnnnooooo bolje biti Gospođica i Gospodin Hoću. Zašto? Upitajte ih!

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o različitosti, važnosti poštivanja pravila ponašanja koja su tu zbog naše sigurnosti te promišljati o osobinama pravih prijatelja. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju, razgovaraju i dijele iskustva o dobrim i lošim odlukama, preuzimanju odgovornosti za iste te kada je važno jasno i glasno reći NE ili NEĆU!

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se s ukusnim slatkim čajnim kolačićima.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković Antolić



Školska godina 2021./2022.

ČAJANKA S PEDAGOGINJOM – 1.c RAZRED

U petak, 15.10., učenici 1.C razreda bili su na svojoj prvoj čajanci s pedagoginjom. Uz slatki čaj i kolačiće učenici su razgovarali o pravednosti slušajući i komentirajući priču o „Pravednim medvjedićima“.

Učenici su bili jako uzbuđeni i sretni što će po prvi put imati čajanku i u svom razredu. Nakon što su svi dobili svoju šalicu čaja, te smo ga pažljivo pomirisali i okusili, pedagoginja je učenike uvela u temu preventivnog programa kroz igru pantomime.

Uz glazbu i oponašanje medvjedića, pčelica pa i kruške učenici su otkrili da će priča biti upravo o medvjedićima. Aktivno slušanje priče popratila je zajednička analiza i razgovor o donošenju ispravnih odluka i pravednosti. Učenici su imali priliku podijeliti svoje mišljenje o tome što bi za njih bilo pravedno i staviti u odnos sa svakodnevnim situacijama. Uz priču podsjetili smo se i važnosti obiteljskih, prometnih, ali i školskih pravila. Nabrajajući primjere dogovorenih obiteljskih pravila učenici su zaključili zašto je važno pridržavati se pravila i zaključili kako se oni uvijek trude ne prekršiti pravila jer znaju da su ona tu za njihovo dobro i sigurnost.

Cilj ovog preventivnog programa, koji provodimo već u prvim razredima je osvijestiti kod učenika važnost pravde i pravednog ponašanja u svakodnevnim situacijama. Želimo naše učenike potaknuti na promišljanje o vlastitim stavovima i ponašanju kako bi znali odrediti što je pravedno a što nije u određenoj situaciji.

Na kraju čajanke, kao nagradu za trud i sudjelovanje, učenici su se zasladili i čajnim kolačićima.

I učenici i pedagoginje vesele se idućoj čajanci u 1.C razredu!

Ponosne pedagoginje

Tjaša Juraković Antolić i Nikolina Bradić

ČAJANKA S PEDAGOGINJOM – 1.b RAZRED

Učenici 1.B razreda su jučer uživali na čajanci s pedagoginjom. Kako bismo se uveli u temu naše čajanke odigrali smo svima nama poznatu igru – pantomima. Učenici su se u tom trenutku prerušili u razigrane i rasplesane medvjediće i pčelice. Zajedno smo došli do zaključka kako medvjedići vole jesti med, a med j  jako fina i slatka namirnica koju mama i tata stavljaju u čaj kada se razbolimo. Barem tako kažu naši prvašići. Uz slatki čaj od šipka i meda pedagoginja je učenicima pričala priču o pravednim medvjedićima i njihovoj obiteljskoj pustolovinu.

Tu je naša čajanka započela s velikim oduševljenjem i uzbuđenjem kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog, a prvi razred nam donosi puno novih uzbuđenja, znanja, vještina i spoznaja.

Dok smo ispijali topli čaj, zajedno s učenicima smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o pravdi i nepravdi, pravednost smo povezali sa svakodnevnim situacija i naveli primjere iz našeg svakodnevnog života u školi, obitelji i prijateljima. Podsjetili smo se kako uz školska i prometna pravila, postoje i obiteljska pravila. Od iznimne nam je važnosti pohvaliti motiviranost, zainteresiranost i kreativnost naših prvašića. Naime jedna od izjava je bila: „Ako u svijetu ne bi postojala pravila, nastao bi krš i lom!“   A mi se u potpunosti slažemo, jer pravila su tu zbog naše sigurnosti.

Obiteljska pravila o kojima smo čitali u priči stavili smo u odnos s razrednim pravilima i zaključili kako je poštivanje pravila i bontona od iznimne važnosti.

Zajedno smo došli do zaključka da si pravi prijatelji međusobno pomažu, dijele, poštuju se, razgovaraju i opraštaju.

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o važnosti pravednosti i pravdi u svakodnevnim situacijama. Važno nam je učenike potaknemo na promišljanje, donošenje ispravnih odluka kako postupiti pravedno u određenoj situaciji.

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se s ukusnim slatkim čajnim kolačićima.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković Antolić

ČAJANKA S PEDAGOGINJOM – 1.a RAZRED

Učenici 1.A razreda su se u ponedjeljak na čajanci družili s pedagoginjom. Uživali su u slatkom čaju obogaćenom medom i limunom te čajnim kolačićima kojima su se zasladili na kraju preventivnog programa.

Našu čajanku i druženje započeli smo tako što smo zajedno dogovorili pravila ponašanja iz našeg bontončića. Upravo na to u prvom razredu stavljamo veliki naglasak. Kako naši učenici kažu: „Pravila su tu zbog naše sigurnosti“. Pedagoginja se potrudila kako bi cjelokupna tema preventivnog programa bila povezana, a aktivnosti međusobno usklađene s medom, pčelicama i pravednim medvjedićem. Čajanka je započela velikim oduševljenjem i uzbuđenjem kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog, a prvi razred nam donosi puno novih uzbuđenja, znanja, vještina i spoznaja.

Kako bi učenici otkrili današnju temu preventivnog programa, na početku su odigrali svima poznatu igru – pantomima. Učenici su trebali otkriti ulogu rasplesanih medvjedića, zujećih pčelica i ono što medjvedići najviše vole,  med i krušku. Važno je naglasiti kao smo svi zajedno pogađali i bili smo izvrsni.

Jedva smo dočekali okusiti topli čaj s limunom i medom. Prije samoga početka pričanja priče morali smo probuditi naše mirisne pupoljke i okus. Neki su rekli kako čaj ima miris lavande, mente, meda, iako je bio od limuna. Drugi su rekli kako čaj ima okus po vodi, da je sladak, gorak, kiseo i sl. Već prva aktivnost nam je pokazala koliko se međusobno razlikujemo usprkos mnogim sličnostima. Dok smo ispijali topli čaj, učenicima sam čitala priču o pravednim medvjedićima. Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o pravdi i nepravdi, pravednost smo povezali sa svakodnevnim situacija i naveli primjere iz našeg svakodnevnog života u školi, obitelji i prijateljima. Podsjetili smo se kako uz školska i prometna pravila, postoje i obiteljska pravila. Zanimljivo je istaknuti kako su neki od učenika naveli vrlo duhovite primjere obiteljskih pravila što je dodatno doprinijelo ugodnom, opuštajućem i nasmijanom razrednom ozračju. Obiteljska pravila o kojima smo čitali u priči stavili smo u odnos s razrednim pravilima i zaključili kako je poštivanje pravila i bontona od iznimne važnosti.

Zajedno smo došli do zaključka da si pravi prijatelji međusobno pomažu, dijele, poštuju se, razgovaraju i opraštaju. I ono što je bilo najvažnije, međusobno dijele slatkiše.

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o važnosti pravednosti i pravdi u svakodnevnim situacijama. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju i odrede što bi bilo pravedno u određenoj situaciji.

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se s ukusnim slatkim čajnim kolačićima.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković Antolić

ČAJANKA S PEDAGOGINJOM UZ GOSPOĐICU NEĆU 2.A i 2.C RAZRED

Učenici 2.A i 2.C razreda početkom su se tjedna družili s pedagoginjom i to na svojoj drugoj Čajanci uz pjesmu i priču o Gospođici Neću. Zajedno smo uživali u slatkom čaju i slasticama kojima smo se zasladili na kraju ovog zanimljivog preventivnog programa.

U našu čajanku uvela nas je pjesma o Gospođici Neću.

Kako bi učenici otkrili današnju temu preventivnog programa, na početku smo pažljivo, ili kako naši učenici kažu (jer to smo već naučili) aktivno poslušali pjesmu Hoću – neću, Hoću – neću. Nakon pjesme zajedno smo zaključili kako su to dvije svakodnevne riječi koje koristimo u mnogim situacijama, ponekad u školi, a najčešće kod kuće.

Razgovarali smo i promišljali o svakodnevnim situacijama i konkretnim primjerima te došli do zaključka da smo svi mi ponekad Gospođica i Gospodin Neću. Složili smo se da je u određenim situacijama važno reći neću ili ne, hvala. Na primjer, kada nam nepoznata osoba priđe ili ponudi slatkiše, važno je reći: „Ne hvala, ja Vas ne poznajem.“ i o tome odmah obavijestiti roditelje, učiteljicu ili pedagoginju. Zanimljivo je istaknuti kako su neki učenici s nama podijelili svakodnevne situacije kada su kod kuće bili Gospođica ili Gospodin Neću. Dogovorili  smo se da će to ostati naša mala tajna koju nećemo ovdje odavati.

Na kraju Čajanke s pedagoginjom, nakon ispričane priče, analize, razgovora i promišljanja, zadovoljstvo mi je naglasiti da su naši učenici, a Vaša djeca došli do spoznaje da Gospođica Neću baš i nije „fora“. Prvo je ona svima govorila neću, a onda su odjednom svi ljudi, životinje pa i stvari počele govoriti to isto njoj. Kako se Gospođica Neću osjećala u tom trenutku otkrit ćete na vrlo jednostavan način. Vaša djeca znaju! Porazgovarajte s njima o tome.

Sve to Gospođicu Neću je potaknulo da postane Gospođica Hoću. Možemo reći kako je upravo riječ hoću jedna od čarobnih riječi koja nam otvora mnoga „vrata“, pogotovo u nove i još neistražene izazove koje ćemo tek prihvatiti.

Cilj ovog preventivnog programa jest potaknuti učenike na razgovor, analizu i promišljanje o vlastitom ponašanju i donošenju ispravnih odluka u svakodnevnim situacijama, razvijanje socijalnih i komunikacijskih vještina te kompetenciju javnog nastupa. Bitno je osvijestiti u kojim situacijama je važno reći neću, a u kojima hoću. Sve to bio je naš izazov u još jednoj Čajanci s pedagoginjom, naravno uz neizostavnu Gospođicu Neću ili Gospođicu Hoću.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja Tjaša Juraković Antolić


ČAJANKA S PEDAGOGINJOM UZ GOSPOĐICU NEĆU 2.b RAZRED

U ponedjeljak, 7.2.2022. godine, učenici 2.B razreda imali su na satu razrednika svoju drugu čajanku. Uz slatki čaj i ukusne kolačiće učenici su slušali i promišljali o poznatoj priči „Gospođica Neću“.

Na samom početku ovog preventivnog programa učenici su se zajedno podsjetili kojih pravila se trebamo pridržavati kako bi naša čajanka prošla uspješno, veselo i kako bismo zajedno nešto naučili. Učenici su predložili pravila kao što su: aktivno slušati pedagoginju i jedni druge, podići ruku kada nešto želimo reći, ne upadati u riječ i na kraju paziti kako pijemo čaj da ne prolijemo po sebi i drugima. Nakon što smo se dogovorili kako ćemo se tih pravila pridržavati za vrijeme cijele čajanke, otkrili smo da uz čaj na kraju imamo i slasne kolačiće.

Na samom početku, uz ispijanje čaja od jagode, poslušali smo pjesmicu te otkrili o čemu ćemo razmišljati i razgovarati na današnjoj čajanci. „Hoću – neću“ glavne riječi pjesme, ukazale su da ćemo pročitati priču upravo o Gospođici Neću!

Glavna junakinja priče, Mina, isticala se po tome što stalno govori „neću“, dok su učenici 2.B razreda rekli da oni ne govore toliko često tu riječ iako se ponekad i oni pretvore u Gospodina ili Gospođicu Neću. Zajedno smo došli do zaključka da se ni mi ne osjećamo dobro kada nam netko odgovori „neću“, na neki prijedlog, pa da ćemo se truditi izbjegavati govoriti neću ili ne želim, kako nam to ne bi prešlo u naviku. Učenici su ipak zaključili da je ponekad potrebno reći neću te da zbog toga uvijek trebamo razmišljati o svojim odgovorima i odlukama.

Čitajući priču saznali smo kako je Mina, odnosno Gospođica Neću, uočila da nije lijepo niti dobro uvijek govoriti „neću“ te da je sama odlučila postati Gospođica Hoću. Naši učenici složili su se da nije lako biti Gospodin i Gospođica Hoću, pogotovo kada nam nešto nije po volji ili nam je teško, ali ipak se isplati i možemo se truditi.

Za kraj čajanke učenici su se zasladili čajnim kolačićima i odlučno rekli kako će se truditi više biti Gospodin i Gospođica Hoću. Naročito kada ih u školi učiteljica nešto zamoli ili kod kuće kada im roditelji i ostali nešto kažu, jer kao što znamo, oni nam uvijek žele dobro.

Cilj ovog preventivnog programa je osvijestiti učenike o posljedicama vlastitog ponašanja te pravilnom donošenju odluka u svakodnevnim situacijama. Učenici analizirajući i promišljajući dolaze do zaključaka kada je potrebno reći hoću a kada neću, te kako oni mogu pomoći jedni drugima u zajedničkim aktivnostima i druženju.

I učenici i pedagoginja vesele se idućoj čajanci u razredu.

Ponosne pedagoginje Tjaša Juraković Antolić i Nikolina Bradić.


Školska godina 2020./2021.

Čajanka s pedagoginjom – 1.a

Učenici 1.A razreda danas su s pedagoginjom uživali na čajanci uz slatki čaj od cimeta i čajne kolačiće.

Čajanka je započela s velikim oduševljenjem i uzbuđenjem kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog. Kako bismo otkrili današnju temu preventivnog programa, na početku smo plesali uz zvukove pjesme o medvjediću koji najviše na svijetu voli jesti kruške i sladiti se medom, ali i odspavati svoj zimski san.

Uz ispijanje toplog čaja s učenicima smo čitali prvi dio priče Pravedni medvjedići. Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o pravdi i nepravdi te tko su za nas pravi prijatelji i koje su osobine pravih prijatelja. Zajedno smo došli do zaključka kako se svi mi u svakodnevnom životu susrećemo s pojmom pravde i nepravde kod kuće, u obitelji, u školi, parku, igralištu,…

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o važnosti pravednosti i pravde u svakodnevnim situacijama. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju i odrede što bi bilo pravedno u određenoj situaciji.

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se ukusnim slatkim čajnim kolačićima i medom.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković

Čajanka s pedagoginjom – 1.b

Čajanka s pedagoginjom – 1.c

Učenici 1.c danas su s pedagoginjom uživali na čajanci uz slatki čaj obogaćen medom i čajnim kolačićima.

Tema preventivnog programa te aktivnosti u sklopu programa bili su povezani s medom, pčelicama i pravednim medvjedićem. Čajanka je započela s velikim oduševljenjem i uzbuđenjem, kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog.

Kako bismo otkrili današnju temu preventivnog programa, na početku smo plesali uz zvukove pjesme koja govori o pravednom medvjediću koji najviše na svijetu voli jesti kruške, sladiti se medom i odspavati zimski san. Učionica se pretvorila u plesni podij s puno rasplesanih učenika koji su željno iščekivali da im pedagoginja otkrije temu današnje čajanke.

Jedva smo dočekali okusiti topli čaj s medom. Uz ispijanje čaja s učenicima sam čitala prvi dio priče Pravedni medvjedići. Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o pravdi i nepravdi te tko su za nas pravi prijatelji i koje su osobine pravih prijatelja. Podsjetili smo se kako uz školska i prometna pravila, postoje i obiteljska pravila. Zanimljivo je istaknuti, kako su neki od učenika naveli vrlo duhovite primjere obiteljskih pravila što je dodatno doprinijelo ugodnom i opuštajućem razrednom ozračju. Obiteljska pravila o kojima smo čitali u priči usporedili smo s razrednim pravilima te zaključili kako je poštivanje pravila i bontona od iznimne važnosti. Temu današnje čajanke povezali smo i s ostalim pedagoškim radionicama te satovima Prirode i društva, Tjelesne i zdravstvene kulture, Glazbene kulture i Likovne kulture. Zajedno smo došli do zaključka kako si pravi prijatelji međusobno pomažu, dijele, poštuju se, razgovaraju, opraštaju… Valja reći kako smo donijeli još jedan zaključak, a to je da trebamo poštivati obiteljska pravila jer ona su tu zbog naše sigurnosti.

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o važnosti pravednosti i pravde u svakodnevnim situacijama. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju i odrede što bi bilo pravedno u određenoj situaciji.

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se s ukusnim slatkim čajnim kolačićima i medom. Učenici su med prepoznali kao iznimno zdravu namirnicu koju dobivamo od pčelica. Neki su rekli da im baš nije bio ukusan, dok je drugima bio vrlo sladak.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković

Čajanka s pedagoginjom – 2.a

Učenici 2.A razreda jučer su s pedagoginjom uživali na čajanci uz slatki čaj obogaćen medom i čajnim kolačićima.

Tema preventivnog programa te aktivnosti u sklopu programa bili su povezani s medom, pčelicama i pravednim medvjedićem. Čajanka je započela s velikim oduševljenjem i uzbuđenjem, kako učenika tako i pedagoginje. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog.

Čajanku smo započeli s plesom na pjesmicu o medi Brundi koja je našim učenicima poznata od ranije. Djevojčice i dječaci rasplesali  su se kao na pravom plesnom podiju. Nakon uvodnog plesa s učenicima sjeli smo ili legli na naše strunjače te razgovarali o tome što već znamo o medvjedićima: što vole jesti, kada idu na dugi zimski san i tko zapravo medvjediće opskrbljuje slatkim medom.

Jedva smo dočekali okusiti topli čaj od šumskog voća i meda. Uz ispijanje toplog čaja s učenicima sam čitala prvi dio priče Pravedni medvjedići. Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o pravdi i nepravdi te tko su za nas pravi prijatelji i koje su osobine pravih prijatelja. Podsjetili smo se kako uz školska i prometna pravila postoje i obiteljska pravila. Neki od učenika naveli su svoja obiteljska pravila, odnosno kako oni kažu: „kućanska pravila“. Obiteljska pravila o kojima smo čitali u priči stavili smo u odnos s razrednim pravilima i zaključili kako je poštivanje pravila i bontona od iznimne važnosti.

Temu današnje čajanke povezali smo i s ostalim pedagoškim radionicama te satovima Prirode i društva, Tjelesne i zdravstvene kulture, Glazbene kulture i Likovne kulture.  Zajedno smo došli do zaključka da su pravila važna za sve nas jer ona su tu upravo zbog naše sigurnosti. Također, učenici su sami došli do zaključka kako si međusobno trebaju pomagati, poštivati se, dijeliti, razgovarati i opraštati jer važno je imati prave prijatelje.

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o važnosti pravednosti i pravde u svakodnevnim situacijama. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju i odrede što bi bilo pravedno u određenoj situaciji.

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se s ukusnim slatkim čajnim kolačićima i medom. Juuuhuuu, konačno kolačići! Učenici su med prepoznali kao iznimno zdravu namirnicu koju dobivamo od pčelica, a većina učenika rekla je da im je med ukusan, no previše sladak.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Čajanka s pedagoginjom – 2.b

Učenici 2.B razreda danas su sudjelovali u preventivnom programu, ali ovoga puta na malo drugačiji način. Preventivni program obogatili smo čajem i čajnim kolačićima. Nazvali smo ga – Čajanka s pedagoginjom.

Prije samog početka čajanke utvrdili smo pravila kojih se trebamo pridržavati jer, kao što učenici kažu, pravila su tu zbog naše sigurnosti!

Kao uvod u temu današnje čajanke učenici su zajedno s pedagoginjom zaplesali na zvukove pjesme o pčelici Maji, a učionicu smo pretvorili u naš mali plesni podij. Nakon kreativnog plesa, razgovarali smo o pčelicama, medu i njegovom okusu. Potrudila sam se da nam cjelokupna tema preventivnog programa bude povezana, a aktivnosti međusobno usklađene s medom, pčelicama i pravednim medvjedićem. Ipak je ovo za nas početak nečeg novog.

Jedva smo dočekali okusiti topli čaj od đumbira, limuna i meda. Za početak, otkrivali smo okuse čaja. Zanimljivo je reći kako je nekim učenicima čaj bio sladak, drugima kiseo, a trećima (uključujući i pedagoginju) ljutkast. Time smo još jednom dokazali kako smo međusobno različiti te kako je svatko od nas individua za sebe, a to moramo poštivati.

Uz ispijanje toplog čaja čitali smo priču o Pravednim medvjedićima. Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o pravdi i nepravdi te tko su za nas pravi prijatelji i koje su osobine pravih prijatelja. Valja reći kako smo se dotakli i obiteljskih pravila jer ona su jednako važna kao i prometna i školska pravila. Zanimljivo je istaknuti kako je većina učenika podijelila svoja obiteljska pravila, bravo za roditelje! Obiteljska pravila o kojima smo čitali u priči stavili smo u odnos s razrednim pravilima i zaključili kako je poštivanje pravila i bontona od iznimne važnosti.

Temu današnje čajanke povezali smo i s ostalim pedagoškim radionicama te satovima Prirode i društva, Tjelesne i zdravstvene kulture, Glazbene kulture i Likovne kulture. Zajedno smo došli do zaključka kako si pravi prijatelji međusobno pomažu, dijele, poštuju se, razgovaraju, opraštaju,…

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o važnosti pravednosti i pravde u svakodnevnim situacijama. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju i odrede što bi bilo pravedno u određenoj situaciji.

Na kraju čajanke, kao nagrada za sav naš trud, zasladili smo se ukusnim slatkim čajnim kolačićima. Zapravo, jedva dočekanim kolačićima, mmmmmm. A ja, ja jedva čekam sljedeću čajanku s mojim učenicima 2.B razreda.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković

Čajanka 3. a razreda Pojam o sebi – tko sam ja?

Učenici 3. a razreda sudjelovali su u preventivnom programu, ali ovog puta na malo drugačiji način. Preventivni program obogatili smo slatkim čajem i čajnim kolačićima. Učenici su pokušali otkriti okus čaja. Na kraju su se svi složili da je bio topao, sladak i ukusan.

S obzirom na to da učenici uživaju u čaju, kolačićima i razgovoru, ovaj smo preventivni program baš zato nazvali Čajanka s pedagoginjom. Prije početka čajanke utvrdili smo pravila ponašanja kojih se učenici trebaju pridržavati jer kao što oni sami kažu: „Pravila  su tu zbog naše sigurnosti!“

Kako bi otkrili temu čajanke, učenici su zajedno s pedagoginjom razgovarali i analizirali tko su oni zapravo. Neki učenici su rekli da su živa bića, kćeri, sinovi, unuci, kumče, balerine itd. No, u jednom su se složili, svi su učenici 3. a razreda i Osnovne škole Središće. U nastavku programa, pedagoginja je učenike zamolila da zavire u svoju maštu i da se opišu bojom, okusom, oblikom… Odgovori učenika bili su fantastični. Neki su se opisali ružičastom bojom, dok su se drugi opisali bijelom, sivom i plavom bojom. Nadalje, neki su rekli kako bi se opisali slatkim okusom, drugi bi se opisali okusom bombona, a treći gorko-kiselim okusom. Ova aktivnost nam je još jednom dokazala kako mašta može svašta!

Cilj ovog programa bio je potaknuti učenike na analizu i kritičko promišljanje o tome tko su zapravo oni sami uzimajući u obzir sve svoje vrline i mane. Učenici su tijekom radionice promišljali o tome jesu li „posebni“, po čemu su „posebni“ i po čemu su slični ili različiti od ostalih prijatelja u razredu.

U sljedećoj aktivnosti, kroz vođenu priču o čarobnoj, tajanstvenoj kutijici, saznali su da su svi oni „posebni“, naravno, svatko na svoj način. Što je to bilo u čarobnoj, tajanstvenoj kutiji koja im je otkrila da su „posebni“ i zašto je upravo Vaše dijete „posebno“ i što ga čini „posebnim“, uskoro ćete saznati. Pitajte dijete i ono će to rado podijeliti s Vama.

Na kraju, svi zajedno smo se zasladili finim i slatkim čajnim kolačićima. Zaslužili smo!

Bravo mi!

Pedagoginja

Tjaša Juraković

Čajanka s pedagoginjom – 3.b

Učenici 3.B razreda sudjelovali su u preventivnom programu, ali ovoga puta na malo drugačiji način. Preventivni program obogatili smo pjesmom, čajem, medom i  kolačićima koje smo jedva dočekali. Taj program nazvali smo – Čajanka s pedagoginjom.

Na početku je važno utvrditi i ponoviti razredna pravila pa smo i mi to učinili. Nakon toga smo bili spremni za čajanku s ukusnim čajem od đumbira s limunom i medom.

Prva aktivnost je bila da se učenici udobno smjeste, opuste i poslušaju pjesmu o pčelici Maji. Nakon toga smo jedni drugima rekli što sve znamo o pčelicama. Zaključili smo da bez pčelica ne bi bilo ni meda, a imali smo prilike čuti zanimljive priče od učenika čije se obitelji bave pčelarstvom. Iako su pčele jako važne jer nam daju med, ponekad znaju biti neugodne, kad nas ubodu.

Onda je došlo vrijeme da uz čaj poslušamo priču o Pravednom medvjediću. Zajedno smo promišljali, analizirali, razgovarali i međusobno podijelili svoje stavove o pravdi i nepravdi te tko su za nas pravi prijatelji i koje su osobine pravih prijatelja. Dotakli smo se i obiteljskih pravila jer ona su jednako važna kao i prometna i školska pravila. Većina učenika govorila je o svojim obiteljskim pravilima. Došli smo do zaključka kako je poštivanje pravila i bontona od iznimne važnosti, ne samo u školi, nego i kod kuće i u prometu. Pravila su to zbog naše sigurnosti!

Cilj ovog preventivnog programa je kod učenika povećati svijest o važnosti pravednosti i pravde u svakodnevnim situacijama. Od iznimne nam je važnosti da učenici promišljaju i odrede što bi bilo pravedno u određenoj situaciji. Također, važno je da učenici znaju kako si pravi prijatelji međusobno pomažu, dijele, poštuju se, razgovaraju, opraštaju… Ponekad može doći do nesporazuma i sukoba, a mi smo naučili da je važno da ga riješimo na miran način i da razgovaramo o svemu.

Na kraju čajanke ide onaj najslađi dio – čajni kolačići s medom i puno veselih učenika.

Bravo mi!

Ponosna pedagoginja

Tjaša Juraković

Čajanka s pedagoginjom – 4.a Pojam o sebi – Tko sam ja?

Učenici 4.A razreda sudjelovali su u preventivnom programu, ali ovoga puta na malo drugačiji način. Preventivni program obogatili smo slatkim čajem i čajnim kolačićima. Upravo zbog toga, preventivni program nazvali smo – Čajanka s pedagoginjom. Prije samog početka čajanke utvrdili smo jedno posebno, pomalo neobično i zanimljivo pravilo, a to je da ćemo tijekom cijele radionice šaptati. Učenici su bili jako iznenađeni novim pravilom, no bio je to jedan zanimljiv izazov za nas.

Kako bismo otkrili temu naše čajanke, učenici su u bazenu osjećaja trebali odabrati poruku koja u tom trenutku najbolje opisuje njihove osjećaje i njih same. Zajedno s pedagoginjom i učiteljicom, šapćući su razgovarali i analizirali tko su oni zapravo i kako se osjećaju. Neki od njih rekli su da su posebni, drugi kako se nisu naspavali jer su se prerano probudili, a treći kako će ovaj dan biti za njih poseban. Ovom aktivnošću osvijestili smo svoje osjećaje i još jednom došli do zaključka kako smo međusobno različiti.

U sljedećoj aktivnosti, kroz vođenu priču o čarobnoj, tajanstvenoj kutijici, saznali smo da smo svi mi „posebni“, naravno, svatko na svoj način. Što je to bilo u čarobnoj, tajanstvenoj kutiji koja nam je otkrila da smo „posebni“ i zašto je upravo Vaše dijete „posebno“ i što ga čini „posebnim“, uskoro ćete saznati. Pitajte dijete i ono će to rado podijeliti s Vama.

Cilj ovog programa bio je potaknuti učenike na analizu i kritičko promišljanje o tome tko su zapravo oni sami uzimajući u obzir sve svoje vrline i mane. Učenici su tijekom radionice promišljali o tome jesu li „posebni“, po čemu su „posebni“ i po čemu su slični ili različiti od ostalih prijatelja u razredu. Ova čajanka nam je još jednom dokazala kako dječja mašta može svašta!

Na kraju, svi zajedno smo se zasladili finim i slatkim čajnim kolačićima. Zaslužili smo!

Bravo mi!

Pedagoginja,

Tjaša Juraković

Čajanka s pedagoginjom – 4. b Pojam o sebi – Tko sam ja?

Učenici 4.B razreda sudjelovali su u preventivnom programu, ali ovoga puta na malo drugačiji način. Preventivni program obogatili smo slatkim čajem i čajnim kolačićima. Upravo zbog toga, preventivni program nazvali smo – Čajanka s pedagoginjom. Prije samog početka čajanke utvrdili smo jedno posebno, pomalo neobično i zanimljivo pravilo, a to je da ćemo tijekom cijele radionice šaptati. Učenici su bili jako iznenađeni ovim pravilom, no bio je to jedan zanimljiv izazov za nas. Moramo priznati kako je šapat nestao nakon prve aktivnosti. No, i to je u redu.

Kako bismo otkrili temu naše čajanke, učenici su u bazenu osjećaja trebali odabrati poruku koja u tom trenutku najbolje opisuje njihove trenutne osjećaj. Zajedno s pedagoginjom i učiteljicom, šapćući su razgovarali i analizirali tko su oni zapravo i kako se osjećaju. Neki od njih rekli su  kako im ovaj dan neće ništa pokvariti, drugi su osvijestili da su tužni kada dobiju lošu ocjenu, treći imaju osjećaj kako će ova radionica biti baš zabavna dok se četvrti nisu baš naspavali. Ovom aktivnošću osvijestili smo svoje osjećaje i još jednom došli do zaključka kako smo međusobno različiti.

U sljedećoj aktivnosti, kroz vođenu priču o čarobnoj, tajanstvenoj kutijici, saznali smo da smo svi mi „posebni“, naravno, svatko na svoj način. Što je to bilo u čarobnoj, tajanstvenoj kutiji koja nam je otkrila da smo „posebni“ i zašto je upravo Vaše dijete „posebno“ i što ga čini „posebnim“, uskoro ćete saznati. Pitajte dijete i ono će to rado podijeliti s Vama.

U nastavku radionice pedagoginja je zamolila učenike da zavire u svoju maštu i da svoje trenutne osjećaje i raspoloženje opišu bojom, okusom, oblikom… Odgovori učenika bili su fantastični. Neki su se opisali plavom bojom, neki šarenim bojama, a treći crno-crveno-bijelom. Nakon toga je slijedila jedna još izazovnija aktivnost, a to je da se opišu okusom. Učenici su svoje osjećaje opisali slatkim okusom, ali i okusom čokolade, bombona i drugih slatkiša. Ova aktivnost nam je još jednom dokazala kako mašta može svašta!

Cilj ovog programa bio je potaknuti učenike na analizu i kritičko promišljanje o tome tko su zapravo oni sami uzimajući u obzir sve svoje vrline i mane. Učenici su tijekom radionice promišljali o tome jesu li „posebni“, po čemu su „posebni“ i po čemu su slični ili različiti od ostalih prijatelja u razredu.

Na kraju, svi zajedno smo se zasladili finim i slatkim čajnim kolačićima. Zaslužili smo!

Bravo mi!

Pedagoginja

Tjaša Juraković